Da bi se dobile lagane, rumene krofne sa žutim vijencem (prstenom) a ne crni, teški hljepčići, iskusne domaćice, kojima to uspijeva, otkrivaju male tajne svoga umijeća:
– koristi se fino, bijelo brašno
– tijesto mora biti mekše, dobro izrađeno da se odvaja od ruke i zdjele
– tijesto se ne smije prehladiti (ohladiti). Stoga se radi u toploj, zatvorenoj prostoriji (uputno je ne otvarati uopće vrata, da propuh ne bi naškodio tijestu). Iz istog razloga i brašno mora biti sobne temperature a dok miruje, obvezno se prekriva lanenom krpom
– tijesto mora dugo stajati. Prvi put kad se zamijesi (najmanje pola sata) a potom već oblikovano (1/2 sata)
– peku se u puno masnoće – pola litre ulja
– masnoća mora biti dobro zagrijana ali ne previše, da previše ne potamne
– da bi se krofne podigle (napuhale), valja ih prvo peći s one strane na kojoj su stajale, kad se peče prva strana, posuda se poklopi, a kad se okrene, peče se bez poklopca.
– koristi se fino, bijelo brašno
– tijesto mora biti mekše, dobro izrađeno da se odvaja od ruke i zdjele
– tijesto se ne smije prehladiti (ohladiti). Stoga se radi u toploj, zatvorenoj prostoriji (uputno je ne otvarati uopće vrata, da propuh ne bi naškodio tijestu). Iz istog razloga i brašno mora biti sobne temperature a dok miruje, obvezno se prekriva lanenom krpom
– tijesto mora dugo stajati. Prvi put kad se zamijesi (najmanje pola sata) a potom već oblikovano (1/2 sata)
– peku se u puno masnoće – pola litre ulja
– masnoća mora biti dobro zagrijana ali ne previše, da previše ne potamne
– da bi se krofne podigle (napuhale), valja ih prvo peći s one strane na kojoj su stajale, kad se peče prva strana, posuda se poklopi, a kad se okrene, peče se bez poklopca.