Karanfil, klinčić - Dianthus
Karanfili, klinčići – Dianthus su rod od oko 300 vrsta iz obitelji Caryophyllaceae, porijeklom uglavnom iz Europe i Azije.
Većina biljaka iz ovog roda su trajnice, tek su neki jednogodišnji ili dvogodišnji. A vrsta stvarno ima mnogo, od majušnih prekrivačica tla i grmića za kamenjare, preko grmolikih, puzajućih, visećih, karanfila ogromnih cvijetova…
Karanfili su jedni od najpopularnijih cvijetova koji se uzgajaju za rezano cvijeće. U mnogim su zemljama simbolični cvijetovi i vezuju se uz određene prigode, kod nas su crveni karanfili uglavnom praćeni uz međunarodni praznik Dan žena te uz Valentinovo.
Vrtni klinčić – Dianthus caryophyllus
Vrtni klinčić je najrasprostranjeniji klinčić, postoje različite niske i visoke vrste ove trajnice, uglavnom punih cvjetova. Listovi su im uglavnom zelenkasto-plavo-sivkasto-zeleni i duguljasti, te su grmolikog rasta.
Uzgaja se iz sjemena sjetvom u 3. mjesecu prije u hladna klijališta ili u teglice na prozorskim daskama, ili direktno na otvoreno od druge polovice 4. mjeseca. Uzgojeni iz sjemena najčešće prvi put procvatu druge godine nakon sijanja. Drugi i jednostavniji način je dijeljenje korijena na proljeće ili na jesen.
Kineski klinčić – Dianthus chinensis heddewigii
Kineski karanfil (klinčić) je također česta vrsta na mnogim gredicama, jedan poznatiji varijetet je Dianthus chinensis heddewigii, koji se još naziva hedvigov klinčić. Ova vrsta je navodno jednogodišnja, međutim kod mene se ponaša kao trajnica. Uzgaja se sjemenom sjetvom isto kao i gore navedeni vrtni klinčić, s time da je kod mene prvi put cvijetao godinu dana nakon sijanja. Rastom formira male grmiće, obilno cvate cijele godine, naraste u visinu do 40 cm. Cvijetovi su nestašnih kombinacija roza, crvenkastih i ljubičastih nijansi, a nažalost ova vrsta klinčića ne miriši.
Turski karanfil je dvogodišnja vrsta karanfila, a također je jedan od najčešće uzgajanih vrsta karanfila u vrtovima.
Uzgaja se sjetvom sjemena u rano proljeće, najbolje na otvoreno. Prve godine razvija samo lišće, cvjeta druge godine. Ovako izgleda prve godine:
Najbolje ga je rasaditi na jesen ako nikne pregusto, ali ipak ga ostavite malo u skupinama, tako puno ljepše izgleda u vrijeme cvatnje. Turski je karanfil jedan od ranijih cvijetova u godini, cvate krajem proljeća/početkom ljeta. Uglavnom počinje cvasti postupno u cvijetnim glavicama, ne otvaraju se svi cvijetovi istodobno na jednoj cvijetnoj stapki. U doba cvatnje naraste do 60 cm.
Cvijetne glavice zapravo su skup malih cvijetića, a nijanse u kojima cvate su mnogobrojne.
Nakon što ocvate na vrhu cvjetne stapke nastaju duguljaste čahure s sjemenkama, koje se kad je sjeme zrelo otvaraju i rasipa se crno sjeme. Sjemena ima uvijek mnogo i jako se uspješno i sam zasijava.
Turski karanfil je i odličan za rezano cvijeće, a njegovi cvijetovi prekrasno mirišu.
Uglavnom svi karanfili vole dobro drenirano tlo i puno sunca. Od nametnika najviše ih vole voluharice i zečevi, a popis bolesti koje bi mogle napasti karanfile je popriličan. Ali, nemojte se preplašiti bolesti, biljke u zdravim uvjetima rasta rijetko kad obolijevaju. Ipak, čim spazite moguću zarazu, odmah uklonite sve zaražene dijelove s biljke.
Koje god vrste bili, turski, kineski, vrtni ili neki drugi, karanfili su prekrasno cvijeće i cvijetne gredice teško je zamisliti bez karanfila. A omiljeno su cvijeće pčela i leptira:)
