Porijeklo aporocactusa je Mexico i smatra se da je jedan od najjednostavnijih kaktusa za uzgoj. Često ga uvrštavaju u rod među Discocactuse zato što im je forma jako slična, osim što Aporocactus ima nešto šire bodlje.
Preporučljivo ga je uzgajati u visećim vazama jer može narasti u dužinu više od 2 metra i ako pravilno zimuje cijela biljka može biti prekrivena ljubičastim cvjetovima koji jako dugo traju s obzirom na neke vrste kaktusa čiji cvjetovi potraju samo nekoliko sati. Cvijeta od kasnog proljeća do početka ljeta.
Njega i uzgoj :
Aporocactus se najbolje uzgaja iz reznica. To je i najčešći, ako ne i jedini način uzgoja ove vrste kaktusa. Najbolje je rezidbu i sadnju obaviti u rano proljeće iako će uspjeti ako se učini i kasnije. Nakon uzimanja reznice, bitno je da se reznica nekoliko dana sasuši i tek onda ju staviti u pjeskovitu zemlju. Kad reznica pusti korijenje presaditi ga u zemlju za kaktuse.
Aporocactus je vrsta kaktusa koja se može uzgajati i u običnoj vrtnoj zemlji u koju se pomiješa malo šljunka. Nije potrebna neka posebna njega i ako se ne dohranjuje to neće negativno utjecati na njegov razvoj. Bitno je da se ne drži na propuhu niti na direktnom suncu. Može se dohranjivati gnojivom za cvatuće biljke ( paziti na količinu dušika koji može biti koban za biljku ) što će zbog povećanog unosa fosfora dovesti do obilnije i duže cvatnje.
Postoji manje poznata podvrsta ovog roda, a to je Aporocactus conzattii i jedina razlika je što su cvjetovi narandžasto-crvene boje. Način njege je isti za cijeli rod.
Zalijevanje i svjetlo :
S vodom treba biti darežljiv u ljetnim mjesecima, ovisno o temperaturi. No, u pravilu čim se supstrat osuši treba ga obilno zaliti. Kod aporocactusa se zna dogoditi da biljka zdrave zelene boje postane sivo-zelena. No, to nije samo od prevelike izloženosti suncu, nego se to katkad dogodi biljkama od same starosti. Osim malo sivkastije boje, biljci nije ništa. Preporučljivo ga je držati na sunčanom mjestu, ali izbjegavati direktno sunce u najsunčanijem periodu u danu ( najmanje od 12-15h ). Neće imati nikakvih posljedica ako je cijeli dan na direktnom suncu, no temeljem iskustva se pokazalo da mu malo hlada preko dana jako godi i biljka izgleda zdravije.
Zimovanje biljke :
Cvjetanje aporocactusa je uvjetovano njegovim zimovanjem. Jako je bitno da aporocactus prezimi na svježem mjestu ( i držati ga suhim ) jer je to jedan od bitnih uvjeta da bi procvjetao. U slučaju da se zimi i katkad zalije, biljka se ne može ugroziti ( naravno, ovisno o količini vode pa je bolje izbjegavati vodu u zimskim mjesecima uopće ), no može se dovesti u pitanje cvjetanje kaktusa. Čak ga se može držati i na otvorenom ( zaštićenom prostoru primjerice nadrstrešnica ), može izdržati do 3 C. Ako ga slučajno uhvati mraz nema razloga za paniku. Budući daje korijen aporocactusa jako izdržljiv ( naravno, ako se ne radi o mladoj biljci ) dovoljno je odrezati površinske, uništene izdanke ( ali na proljeće ) i presaditi ga u svježu zemlju. Aporocactus će se najvjerojatnije oporaviti s mnogo malih izdanaka.
Nametnici :
Jako je osjetljiv na vunaste uši. Budući da je biljka koja " pada " najčešće se ne provjeravaju sva mjesta na kaktusu ( ona nevidljiva, bliže zemlji ) pa je velika mogućnost da ga vunaste uši i unište. Stoga treba redovno pregledavati i uništiti ih predviđenim preparatima protiv vunastih ušiju.
Ovo je jedna od vrsti kaktusa koja se rijetko nalazi u dućanima, ali se često može vidjeti u dvorištima i na balkonskim ogradama.
Ukratko : sunčano mjesto, ali ne direktno sunce. Ljeti zalijevati ovisno o temperaturi, što toplije, to obilnije, zimi ga držati na hladnom, osvjetljenom mjestu, bez vode.
Obrada: Najljepše Cvijeće
