Gloriosa superba je višegodišnja gomoljasta penjačica iz obitelji Colchicaceae. Porijeklom je iz tropske Afrike i Azije, gdje autohtono raste u polusjeni među grmljem. Kod nas je poznata kao plameni ljiljan, ljiljan slave, ljiljan penjačica i sl. Po meni, naziv plameni ljiljan najbolje opisuje ovu penjačicu, jer latice njenog cvijeta podsječaju na plamene jezičce.
Gloriosa se uzgaja iz gomolja i iz sjemena. Gomolji se mogu kupiti na proljeće u pojedinim vrtnim centrima, uglavnom po paprenim cijenama – 25-50 kn – a to je vjerojatno zato jer je još relativno rijetka na našem tržištu. Može se nabaviti i sjeme, ja sam kupila sjeme na jednom inozemnom web-shopu sjemena, kod nas je i sjeme zasad teže nabaviti.
Gomolji su jako osjetljivi, i jako je bitno kod kupnje obratiti pažnju da li je pup na kraju gomolja čitav – iz tog pupa potjera biljka, ako je pup oštećen, ništa neće potjerati. Sadi se vodoravno u tegle i prekrije se s par cm zemlje. Jako je bitno da je na toplom – toplina je jako bitna za nicanje. Prve godine kad sam kupila jedan gomolj, po uputama sam ga posadila u teglu i držala u dnevnoj sobi u rano proljeće – i tako sam čekala 2 mjeseca, ništa nije niknulo. Obeshrabrena, stavila sam teglu van na sunce – uskoro je niknula. I idućih sam godina prema iskustvu primjetila da gloriosi baš treba jako toplo vrijeme za nicanje. Najprije mi nikne ako tegle stavim na proljeće na južnu stranu ispred kuće, gdje sunce bije u njih i grije ih cijeli dan.
S obzirom da je gloriosa penjačica, treba joj osigurati potporanj za penjanje. Vrlo je krhka i jako se lako slomi, stoga to imajte na umu prilikom odabira mjesta kamo ćete ju smjestiti – ja nisam imala sreće jedne godine, kad su ju slomili psi. Stoga, isplanirajte si za nju mjesto van dohvata životinja. Može narasti u visinu do 3 metra (kod nas ipak manje), a za penjanje se služi viticama koje su zapravo – vrhovi njenih listova.
Evo jedne zanimljivosti ako niste primjetili – tučak je savinut i odmaknut od prašnika u početnoj fazi cvatnje, a tek u zadnjoj fazi cvatnje je u ravnini s prašnicima – ovo je pretpostavljam zato, da se izbjegne samooprašivanje.
A nakon cvatnje, ostaju čahure s okruglim sjemenkama. Ja zasad nisam imala sreće skupiti sjemenke, jer su mi psi potrgali biljku nakon cvatnje. A kako sam i kupila sjeme, i to sam posijala da ju probam uzgojiti i na taj način. Iz sjemena niče relativno brzo, ne naraste velika prve godine i ne cvate te prve godine uzgoja. Ove godine mi je druga godine, pa ću vidjeti kako će se odvijati razvoj ove godine, ali nekako, s obzirom na veličinu gomolja, teško da će cvasti i ove godine.
Za poziciju, prema podacima s interneta, najbolje joj je osigurati svjetlu polusjenu, sličnu pripodnim uvjetima, gdje raste među grmljom. Tu vidim da sam pogriješila i baš sam se pitala prošle godine u čemu griješim s njom da nije obilno cvala, a držala sam ju na suncu cijeli dan. Dakle, nakon početnog sunčanja da proklije, treba ju smjestiti negdje gdje je ipak lagana sjena. Ove godine ću probati tako, pa se konačno nadam i obilnijoj cvatnji, i sjemenkama.
Gloriosa je listopadna penjačica, dakle na jesen nadzemni dio požuti i posuši se. Pročitala sam na više mjesta podatak da je to jednogodišnja penjačica i da se nako cvatnje gomolj baca. To je LAŽ , jer ne samo da se gomolj ne baca, gomolj se i dijeli tokom godina, tako da svake godine imate više biljaka. Evo slike jednog og gomolja kako je na vrhu oformirao novi gomolj:
Gomolji se u početnoj fazi formiraju u krak, tj u obliku slova “V”, a stariji gomolji, kako sam primjetila, imaju već po 3 kraka. Nakon što najesen nadzemni dio odumre, možete nutra unjeti cijelu teglu i tako ju pospremiti preko zime, uz minimalno zalijevanje, ili sve gomolje iskopati i poslagati u jednu teglu, radi uštete prostora, prekriti zemljom, i isto minimalno zalijevati. Najbolje ju je držati u slabo grijanoj prostoriji tokom zime.
Svi dijelovi biljke su navodno jako otrovni te gutanje može biti kobno, radi otrovnih alkaloida koje sadrži. Ali, postoje podaci da se tradicionalno u Africi i Indiji koristi u lječenju neplodnosti, impotencije, modrica, problema s kožom i crijevnih nametnika. Također, pročitala sam u članku na Wikipediji da je veliki problem u Australiji gdje se je proširila u prirodi i potisnula autohtone vrste, te uzrokuje smrt životinja koje se njome nahrane. Kod nas ne postoji opasnost za to s obzirom da ne može prezimiti, ali svejedno imajte na umu njenu otrovnost prilikom baratanja njome i odabira mjesta kamo ćete ju smjestiti.
